Ekonomski pokazatelji ne pokazuju dovoljno uvjerljivu sliku o padu temeljne inflacije.
U prvoj polovini godine inflacija u Evropi i SAD-u padala je brže nego što su predviđale centralne banke. To je pridonijelo stabilizaciji tržišta kapitala. No, s avgustom neizvjesnost ponovno dolazi do izražaja. S jedne strane, zbog problema u sektoru nekretnina u Kini, kojima se ne nazire kraj, a s druge strane, zbog nezadovoljstva centralnih banaka samom (temeljnom) inflacijom.
Tu je na prvom mjestu američki Fed, koji je, prema bilješkama sa posljednjeg sastanka, ponovo izrazio zabrinutost zbog inflatornih očekivanja, a većina članova Fed-a podržava još jedno povećanje kamatne stope za jednu četvrtinu procenta. Najnoviji ekonomski pokazatelji, kao što su dinamika privrede i tržište rada i najamnina, ne pokazuju dovoljno uvjerljivu sliku da temeljna inflacija (bez cijena hrane i energije) padne na ciljani nivo od dva posto u naredne dvije godine, što ostaje ključna briga američkog Fed-a. Dakle, sudeći po njihovom razmišljanju o još višim kamatama, čini se da centralna banka postaje pomalo nestrpljiva sa daljim smanjenjem temeljne inflacije. Kratkoročno gledano, ovo bi moglo imati smisla, jer prognoze Atlantic Fed-a pokazuju da će američka ekonomija, na kvartalnoj osnovi, u trećem tromjesečju dostići rast od pet posto.
S obzirom na to da tržište rada ostaje stabilno, a prosječne plate po satu iznad četiri posto godišnjeg rasta, vjerojatno će biti malo pritiska na nužno smanjenje rasta stanarine, što je glavna komponenta visoke usidrene temeljne inflacije. No, srednjoročno je već malo vjerovatno da se temeljna inflacija ne bi vratila na nivo od dva posto, što je prosjek posljednja dva desetljeća. U međuvremenu, bonitetne agencije u SAD-u snižavaju rejting manjim američkim bankama zbog otežanih uslova dobijanja (povoljnijih) izvora finansiranja kao posljedice preraspodjele sredstava deponenata iz banaka u druge isplativije oblike ulaganja, kao što su npr. trezorski zapisi. Ovaj se fenomen svakako osjeća ne samo u SAD-u, već i u drugim razvijenim zemljama gdje još uvijek postoji veliki jaz u prinosima između depozita po viđenju i trezorskih zapisa. Naime, povećane kamatne stope i kamatna očekivanja centralnih banaka širom svijeta još ne utječu značajno na smanjenje temeljne inflacije kroz veće troškove finansiranja, kako centralne banke žele, već uglavnom smanjuju potražnju za kreditima i, s druge strane, nakon dugo vremena na sve veći interes ulagača za najsigurnije finansijske instrumente poput trezorskih zapisa. Kad smo već kod termina „povećane kamatne stope“, da vas na kraju podsjetim da je kamatna stopa ECB-a u svrhu osiguravanja sedmične likvidnosti bankovnog sistema posljednji put bila ovako visoka kao sada 2008. godine i ostala na ovom nivou ne više od dva mjeseca prije nego što je počela padati zbog početka tadašnje globalne finansijske krize. Vrijeme će vjerovatno pokazati!
Autor teksta: Aleš Čačovič, Triglav Skladi
