Eurozona je izložena takozvanoj „ratnoj recesiji“, koja je vezana za neizvjesno snabdijevanje plinom tokom približavanja jesensko-zimskog perioda.
Naslovna kombinacija trenutno predstavlja izrazito izazovno okruženje za donošenje optimalnih monetarnih mjera. Posebno za Fed i ECB. Agresivniji pristup pooštravanju finansijskih uslova u SAD i eurozoni ubrzao bi hlađenje ekonomija i eventualno doveo do recesije, dok blaži pristup možda ne bi mogao obuzdati inflatorne pritiske. Mjere su prvenstveno usmjerene na smirivanje potrošnje, koja je ključna komponenta BDP-a. Ali s obzirom da je raspoloženje potrošača na istorijski niskom nivou, ključno je uravnoteženo doziranje mjera.
Zemlje iz EM grupe (tržišta u razvoju) su ispred DM (razvijena tržišta) po monetarnim mjerama. Ključni razlog je pretpriprema za najave mjera koje poduzimaju centralne banke u DM, a ključna svrha je zaštita od prekomjernog odliva kapitala u DM i smanjenja vrijednosti vlastitih valuta. Neki od njih po cijenu preranog prekida oporavka nakon pandemije.
Trenutne monetarne mjere u DM su usmjerene na dva ključna cilja: tržište rada i inflaciju. Ovo drugo je trenutno u fokusu, jer je tržište rada i dalje stabilno. Barem prividno. Naime, istorijski obrasci pokazuju da su objavljeni podaci o tržištu rada češće podložni negativnim revizijama (nepovoljnijim od prvobitno objavljenih) kada se ekonomije ohlade.
Da se zahlađenje odvija relativno brzo potvrđuju i međunarodne institucije koje su ove godine već nekoliko puta snizile očekivanja i prognoze. I za ovu i za narednu godinu. Istovremeno, povećava se vjerovatnoća suočavanja s recesijom. Na kraju, ali ne i najmanje važno, SAD su zabilježile smanjenje BDP-a u prvom i drugom kvartalu ove godine. To ne potvrđuje recesiju, ali povećava konfuziju. Međutim, u nekim zemljama bi se recesija mogla pojaviti kasnije ove godine, a u drugim u idućoj godini.
PMI pokazatelji (vrijednost indikatora 50 predstavlja granicu između ekonomske ekspanzije i kontrakcije) sugeriraju da će se zahlađenje nastaviti, dok recesijski obrazac još nije prisutan. Zajednički obrazac najvećih ekonomija je smanjenje vrijednosti navedenih pokazatelja. Pokazatelj proizvodnog sektora (PMI IP) već je pao u zonu kontrakcije za eurozonu i Kinu, a segment usluga je skliznuo u zonu kontrakcije u SAD-u. Japan održava slab rast u oba segmenta.
Pokazatelji, kroz svoje komponente, uglavnom upućuju na usporavanje rasta prodaje (ali ne i kontrakciju), kontrakciju u oblastima zapošljavanja i novih narudžbi, ublažavanje cjenovnih pritisaka i skraćivanje rokova isporuke. Iz ovoga se, između ostalog, može zaključiti da su lanci nabave/logistike ušli na put normalizacije (deflatorni utjecaj).
Kakav će biti epilog (scenarij recesije), u slučaju SAD-a uglavnom je vezano za ponašanje Fed-a. Eurozona je izložena takozvanoj „ratnoj recesiji“, koja je vezana za neizvjesno snabdijevanje plinom tokom približavanja jesensko-zimskog perioda. Kini i Japanu još ne prijeti recesija, ali njihova ekonomska dinamika znatno usporava unatoč održavanju povoljnog monetarnog okruženja. Kina se hladi zbog problema u sektoru nekretnina, hlađenja inostrane potražnje i održavanja politike nulte tolerancije u kontroli virusa Covid-19. Zahlađenje Japana može se pripisati slabijoj inostranoj i domaćoj potražnji. Ovo posljednje uglavnom zbog insistiranja na rigidnosti plata.
Autor teksta: Roman Zidarn, Triglav Skladi
