Puno je više razloga za visoke cijene nafte nego potencijala za njezino pojeftinjenje.
Cijena sirove nafte Brent ove je godine porasla za 18 posto u američkim dolarima i, što je još važnije za europske kupce, za 36 posto u eurima. Razlika u stopama rasta rezultat je, naravno, deprecijacije europske valute koja je ove godine prema američkom dolaru izgubila više od 12 posto svoje vrijednosti.
Postoje li još neki razlozi za visoke cijene nafte? Ovo pitanje je svakako važno. Prijelaz na zelenu ekonomiju neće biti brzo dovršen pa će stanje na tržištu nafte i naftnih derivata još dugo biti važno za svjetsku ekonomiju.
Među ključnim razlozima visokih cijena nafte možemo spomenuti barem (1) sankcije Rusiji, koje između ostalog, ograničavaju izvoz ruskih energenata; (2) oporavak potražnje za naftnim derivatima nakon pada zbog epidemije Covida-19; (3) manji kapacitet rafinerije u usporedbi s periodom prije izbijanja Covid-19; (4) odluka Organizacije zemalja izvoznica nafte Opec+, koja je ovoga mjeseca smanjila proizvodnju za dva miliona barela dnevno; (5) nedostatak ulaganja u projekte iz područja vađenja i prerade nafte kao rezultat pogrešnih procjena utjecaja Covida-19 i brzine prelaska na zelene izvore energije.
Zima neće donijeti promjene na bolje
Ukratko, u situaciji smo da se približava zima (odnosi se na zemlje na sjevernoj hemisferi), daljnji pad potražnje zbog velike epidemije Covid-19, srećom, nije na pomolu, povlačenje sankcija Rusiji teško da će se dogoditi vrlo brzo, zemlje Opec+ ne razmišljaju mnogo o potrebama europskih zemalja, a velika ulaganja u naftne projekte mogu biti problematična sa stanovišta dugoročne profitabilnosti. Šta bi se moralo dogoditi da se cijene nafte vrate na niže nivoe?
Jedan od mogućih scenarija je pad potražnje za naftom zbog usporavanja globalnog ekonomskog rasta. Nažalost, ne možemo u potpunosti isključiti mogućnost recesije u različitim regijama ili državama. Drugo rješenje je potraga za alternativnim izvorima nafte i naftnih derivata. Termin “alternativni izvori” odnosi se na zemlje kao što su Venecuela, Iran i moguće neke druge članice Opec+.
Pad potražnje i državna intervencija
Veći izvoz nafte u Europu iz zemalja OPEC+, ako se dogodi, sigurno će biti rezultat teških pregovora političara i diplomata. U slučaju Irana, sklapanje sporazuma je malo vjerovatno. Iran snabdijeva Rusiju bespilotnim ratnim avionima, vodi agresivnu politiku protiv Saudijske Arabije i suočava se s ozbiljnom unutrašnjom društveno-političkom nestabilnošću.
Drugi način smanjenja cijena nafte je povlačenje državnih trošarina i/ili uvođenje subvencija. Ostaje, naravno, pitanje koju će cijenu morati platiti zemlje koje se odluče na takav korak. Jedna od posljedica borbe protiv inflacije je rast kamatnih stopa, što znači da je cijena zaduživanja sada veća nego što je bila ranijih godina.
Vrlo je vjerovatno da će na kraju ublažavanje negativnih posljedica poskupljenja nafte izgledati kao kombinacija svih navedenih scenarija. Postali smo veoma ovisni o nafti u prošlosti i nije iznenađujuće da je proces odvikavanja toliko bolan i dugotrajan. Morat ćemo ići ovim putem do kraja. Alternativa je nastavak zavisnosti od nedemokratskih zemalja koje su glavni izvoznici nafte i nastavak klimatskih promjena koje postaju sve neodrživije.
Autor teksta: Alexandr Gutirea, Triglav Skladi