Iza nas je prva polovina godine, kada se gledaju i periodični prinosi dioničkih indeksa. U drugoj polovini prošle, ali i ove godine, sve su češća upozorenja da nas čeka planirana recesija. Planirana u smislu da bi na neki način bilo pokrenuta djelovanjem centralnih banaka, gdje su u SAD-u konkretno preokrenule monetarnu politiku podizanjem ključne kamatne stope za 500 baznih poena za nešto više od godinu dana. Kapital i krediti su počeli da poskupljuju, a logična posljedica bi bila da bi potrošači racionalizirali svoju potrošnju, a samim tim i smanjili potražnju za uslugama i proizvodima (ovdje uglavnom mislim na trajna dobra). Sve to u cilju bržeg pada inflacije, koja je i dalje na značajno previsokim nivoima.
Rezultati kompanija, međutim, pokazuju upravo suprotnu sliku. Naravno, na primjer, u sektoru informacionih tehnologija i komunikacionih usluga još smo daleko od nivoa rezultata iz godina Covid-a, ali slika se počela popravljati. Kapital je postajao sve nepredvidljiviji, a nakon deset mjeseci pada u 2022. godini, u oktobru je formirano dno i od tada praktički ponovo vidimo bikovski trend. Za preokret su zaslužni glavni vojnici zelene boje – to je sektor tehnologije i komunikacija. Prvi iskorak vidjeli smo već u mjesecu januaru, kada su tehnološke kompanije tražile tlo pod nogama, uglavnom racionalizacijom troškova, narodskim jezikom rečeno, masovnim otpuštanjima. Već su ove mjere bile pozitivno prihvaćene i januar je bio odličan mjesec za ulaganje.
Glavna priča ove godine, međutim, postala je upotreba umjetne inteligencije. Područja primjene su zaista široka i postepeno će se širiti iz početnih tehnoloških polja (na primjer, sektor poluprovodnika) na druga, što će svakako imati multiplikativne efekte. Ovo je izvuklo značajan dio kapitala iz instrumenata tržišta novca i depozita, koji se prelio na tržište dioničkog kapitala. Tako je u prvih šest mjeseci globalni dionički indeks ostvario prinos od približno 12%; neosporni pobjednik je tehnološki indeks Nasdaq, koji je ostvario prinos od čak 36% (sve mjereno u eurima). Iako Fed u junu nije dodatno povećao kamatnu stopu, jasno je stavio do znanja da bi mogao dodatno povećati kamatnu stopu na sastanku u julu (ili čak dva puta ove godine). Čak ni to nije uplašilo tržišta kapitala, jer postaje sve očiglednije da smo uhvaćeni u spiralu inflacije plata u SAD. Tržište rada u SAD-u je još uvijek izuzetno robusno, postoji nedostatak radne snage i radnici su ti koji mogu pregovarati o visini satnice. To uzrokuje inflaciju plata, jer postojeći zaposleni također pregovaraju o višoj satnici. U takvom slučaju potrošač može priuštiti istu korpu roba i usluga kao da ima nultu inflaciju i nižu satnicu.
Ili jednostavnije rečeno, potrošač u ovom slučaju nije pogođen; kompanije, s druge strane, prodaju proizvode i usluge po višoj cijeni, što se onda pokazuje dobrim poslovnim rezultatima i kao da se ponašaju kao da je sve u najboljem redu… Naravno, centralnim bankama to nije najbolje. Žele da što prije spuste inflaciju ispod 3 posto. Ako to ne postignu sa sadašnjim mjerama, mogli bismo biti iznenađeni nekim oštrijim šokovima od strane centralnih banaka.
Autor teksta: Janez Javornik, Triglav Skladi
